Sunday, April 14, 2013

The Passenger


Ovo su zapisi jednog putnika. Putnika kroz vrijeme. Istraživača i tragača. U potrazi za tim istim vremenom. Za novim imenom i za novim sadržajem. Za novom adresom, novim izgledom, novim idejama. 
Novim pozadinama za svoje priče, novim pričama za svoje listove. 
Za Suncem. Za nedjeljnim jutrima. Za trenucima. 
U svojoj potrazi naišao je na mnoge prepreke. Zato mu je trebalo ovoliko vremena da se javi. Morao je sastrugati blato s iznošenih cipela i otresti prašinu sa starog kaputa. Obrisati zamagljene naočale i odaslati u svijet poruku da je živ. I da je upravo krenuo na još jednu pustolovinu. 
Hoćete li mu se pridružiti?











WHAT I WORE:
skirt & shoes & scarf & cardigan: thrifted shirt & coat & hat: h&m │sunglasses: flea market │belt: vintage

P.S. Za one koji nisu uspjeli pročitati između redova, radi se o blogu. Po mome mišljenju, zaslužio je novi dizajn, ime i adresu. No, prije svega- svrhu. Tijekom vremena je nakupio više prašine nego sve moje nepročitane knjige na policama zajedno. Znate, one koje kupite jer vas na prvu oduševe, a onda kasnije nekako na njih zaboravite ili nađete bilo kakvu izliku da ih ne pročitate. Nakon nekog vas vremena počinju sve manje zanimati, ugasi se onaj početnički entuzijazam, prestane vas veseliti pomisao na to što u njima piše.
Mislim da se tako nekako ja osjećam kad je u pitanju vođenje bloga.
Sve ono što bih voljela promijeniti iziskuje mnogo vremena i truda, a kako mi istog kronično nedostaje, tako će i ova knjiga morati još malo pričekati da je pročitam. Više o tisuću zašto i tisuću zato nekom drugom prilikom. Sad vas ostavljam sunčanom danu i ovim sunčanim slikama koje su isto tako čekale vjekovima u folderu da budu objavljene. :)

English!

Monday, February 25, 2013

Frozen heart


Jedna zima koja ne može odlučiti hoće li otići ili ipak ostati. Hoće li zaista svog proljetnog druga pustiti da vjekovima čeka svoj red? Da skriva ljubičice pod snježne zapuhe, a laste tjera natrag na jug.
Jedna nedjelja koja ne može odlučiti hoće li biti Kiša ili Sunce. Hoće li prehlađenim nosevima priuštiti još nekoliko opernih arija? Još nekoliko paketa troslojnih maramica, onih pronađenih u prošlogodišnjem kaputu.
Jedna pozornica koja ne može odlučiti koga bi više proslavila- njega ili ipak nju. Može li zaista nakon 45 godina izvođenja šarm ostati netaknut? Isti kao u trenucima stidljivog stvaranja.
Jedna inspiracija koja ne može odlučiti bi li ostala potisnuta onim što od milja zovemo životom. Može li se takvo nešto zbilja zaboraviti? Ili, baš kao vožnja biciklom, svaki put postaje nova pustolovina.
Jedne čarape koje ne mogu odlučiti bi li bile crne ili ipak ostale bijele.
I jedna ja koja ne mogu odlučiti, oh, toliko toga. :)









After a few episodes of the common cold, and several (successfully resolved) exams, I'm back with something that I would like to call-Lady Gaga meets vintage. :D I do not know if you can see, but there are some crazy details about this dress, especially on shoulders.
Snow has apparently become an integral part of our lives and that means- taking pictures superfast, having frozen cheeks and wet feet. But I hope you like this a bit futuristic version of winter, just like my Beetlejuice tights. Fingers crossed for spring to come! 

WHAT I WORE
dress: thrifted hat: vintage │ shoes: h&m

Saturday, January 19, 2013

These dreams under my pillow

Oh Land- White Nights

Probudiš li se jedne subote malo prije 10 i ne izlaziš iz kreveta dok ne otkuca podne, lako ti se može učiniti kako je svijet prekrasno mjesto za život.
Samo ti, tvoj topli krevet, preostali kakao na dnu šalice i ledene sige što stidljivo virkaju s prozorskog stakla.
Onda kad napokon ustaneš, uvjeriš se da svijet zaista jest takav i kolika li si luda bio dok si sa sumnjom okovanim srcem i strahom obrubljenim kapcima tumarao svakoga dana niz svoju ulicu.
Pokušaš udahnuti i upiti odjednom svu tu neviđenu radost koja se, toliko tražena, napokon nenajavljeno pojavila pred pragom tvog uma, srušila pritom nekoliko preostalih briga i zavukla ti se pod pokrivač ne bi li pokazala sve darove što ih nosi iz daleka.
I tada je zagrliš, zahvališ joj što se vratila, što te posjetila.
Tada joj ponudiš šalicu čaja s okusom jabuke i cimeta i pitaš je li doručkovala.
Tada joj se zagledaš u oči i u njima ti se vlastiti odraz čini nekako jasnijim nego trenutak prije.
Tada joj priznaš da si ponosan jer te trud donio pred točno onakav cilj kakvim si ga potajno zamišljao.
Tada je pitaš je li se umorila od tolikog puta i želi li prenoćiti.
Tada joj šapneš da si sretan. I da takav planiraš ostati. :)

12
1
17
15
19
7
18
16
11
4
5
8
2
English:
I bought this dress few months ago at the flea market and didn't wear it even once. 
I simply didn't know what to match with it and, the more important thing- where to go in a dress like this. So, since I'm madly in love with "Boardwalk Empire" series, one day I thought I could do a little homage to the golden 20s. And pair it with my grandma's fur coat and a simple pair of lace up boots.
I brought some heels to the shooting also, but there was no point in trying to walk in the snow wearing anything but boots. Actually, that was a risk too.
I hope you like this "flapper girl" look and if you didn't, I highly recommend you 
"Boardwalk Empire" to watch, it will be the pleasure for all your senses, I promise. ;)


Tuesday, January 8, 2013

When Cinderella drives Mercedes Benz

Zapravo, Pepeljuga uopće ne vozi. Eventualno možda bicikl. Ali budući da joj ni to sredstvo ne bi omogućilo pravovremeni dolazak na 180 kilometara istočno udaljenu lokaciju, na samu je Staru godinu cupkala promrzlih prstiju u čekaonici autobusnog kolodvora zajedno s nekolicinom golubova koji, po svemu sudeći, nisu putovali nikud. Barem nisu ponijeli prtljagu.

Sjedalo 25, do prozora. Redovi semafora, a zatim redovi ravnica. I magla.
Gusta, uporna i hladna. Pomiješana s dahom koji se ledio gotovo poput zemlje zarobljene mrazom.
Magla razbijena zagrljajima. Ugrijana poljupcima. Utišana maštanjima i novim planovima. 

No, Pepeljuga uvijek mora paziti na vrijeme. 
Kao i na to da ne izgubi cipelu.
( Što joj se, igrom slučaja, a uz malu pomoć Princa glavom (i nogom) i dogodilo. )
Jer poslije ponoći, čarolije netragom nestane. Ona izuje svoje srebrne cipele, zakopča do grla bijelu kutu i vrati se u realnost. Uzaludno i sa zakašnjenjem pokušavajući reinkarnirati viziju te večeri.
Rezultat je poziranje na krovu šoping centra kraj tuđeg oldtimera koji je uspješno odglumio kočiju stopivši se pritom neplanirano s bojom ruža.

S ogromnim vam zakašnjenjem svima želim godinu u kojoj ćete u svoje male planere pisati vlastite bajke i sretne završetke (ili možda tek početke), a još važnije-iste i ostvariti. 

6
4
2
5
1

WHAT I WORE:
dress: flea market (Hrelić) │ shoes: h&m │necklace: gift 


Wednesday, December 5, 2012

Slow it down

2
14
6
txt1
13
4
10

WHAT I WORE
dress: vintage │flower crown: stolen from my neighbor's garden (psst!)│shoes: ny